Arhitektonska struka danas je više nego ikada polarizirana izme|u rezigniranih i površnih arhite­kata koji u udovoljavanju zahtjevima kapitala i investitorovih želja vide jedini mogući izlaz i dje­lo­vanje struke sa jedne strane, te hermetičnih, nerazumljivih i nervoznih artista, kojima već sada neizbježno trebaju kuratori i selektori da ih vode i tumače s druge strane. Tim je podjelama arhitekt doveden u poziciju efemerne i frustrurajuće djelat­nosti, te moramo biti svjesni da su mu više nego ikada potrebni jasni ciljevi i efikasni mehanizmi djelovanja.